"Novi kontinent možemo otkriti 'udaljavajući se', tj. smanjujući povećanje naših senzornih uređaja za linearni faktor od oko petnaest. I gle! Čitav svijet nam se pojavljuje pred očima. Naš nam "otok" sada izgleda tek kao točkica na ravnoj niti s lijeve strane kontinenta.
Sve niti (potoci, putovi, mostovi?) koji polaze s prvotnog otoka završavaju, osim jedne koja se spaja s unutrašnjošću njegovog desnog udubljenja i koja ga povezuje s mnogo većim objektom kojeg vidimo na ovoj slici. Ovaj veći objekt očigledno je sličan otoku koji smo prije vidjeli - iako ne sasvim isti. Ako se usredotočimo na ono što izgleda da je obala tog objekta, vidimo izrasline - okruglaste, koje i same imaju slične izrasline na sebi. Svaka mala izraslina izgleda kao da je pričvršćena za veću na nekom uskom mjestu, stvarajući mnogo bradavica na bradavicama. Kako slika postaje jasnija, vidimo mirijade (grč. bezbroj) tankih vlakana koja izlaze iz strukture. Sama vlakna se račvaju na različitim mjestima, i često divlje vrludaju. Na nekim točkama vlakana vidimo male račvaste čvorove, koje naši senzorski uređaji, sa sadašnjim povećanjem, ne mogu razdvojiti. Jasno je da objekt nije stvaran otok niti kontinent niti kakav krajolik. Možda, na kraju, vidimo nekog monstruoznog kukca, a prvobitno što smo bili vidjeli bio je jedan od njegovih potomaka, još pričvršćen za njega nekom vlaknastom pupčanom vrpcom." (R. Penrose)
